sigaradaki inanılmazzz mantık hatası

akon osnove škole Žirinovski je završio Srednju tehničku školu za zvanje autobravara druge kategorije. O tome, a i nešto više, kasnije će reći: Završio sam školu bez trojki, uglavnom s četvorkama, mada je bilo i nekoliko petica, a dobio sam i svjedodžbu kvalificiranog autobravara druge kategorije. Oprostio sam se s djevojkom, premda sam se već ohladio. Zvala se Svjeta. Oboje smo bili 18-godišnjaci. Mladi Žirinovski tada je bio prilično neodlučan u izboru škole u kojoj bi nastavio svoje obrazovanje: Moja prva želja je bila da postanem časnik. Moja dva brata bila su u Armiji pa je i to utjecalo na moj izbor. Zatim me zainteresiralo pravo i maštao sam da postanem istražni sudac. Treća moja želja bila je postati diplomat. Nisam postao časnik, jer su mi na vojnom odsjeku rekli da ne postoji takva vojna škola kakvu sam ja želio pohađati. Na kraju je diplomirao orijentalistiku (uža specijalnost turski jezik i civilizacija) te pravo na Moskovskom sveučilištu. Ali je uz to učio francuski i njemački te poboljšavao engleski. Nakon završenog fakulteta kupio si je automobil - Zaporošca. Došlo je i vrijeme za odsluženje vojnog roka. Vojne vlasti poslale su ga u Tbilisi (Gruzija), a Žirinovski je to prokomentirao: Morao sam i u vojsku. I to kamo! U Tbilisi. Opet tuđi grad, tuđa republika. No, nije mu išlo loše jer je dogurao do časnika političke uprave zakavkaske vojne oblasti. Nakon vojske zaposlio se u Odboru zaštite mira u međunarodnom odjelu. Radio je sa zapadnim izaslanstvima iz Francuske, Belgije, Švicarske, Italije i drugih zapadnih zemalja. Sudjelovao je i u organizaciji Kongresa mirovnjaka u Moskvi u studenome 1973. godine, kao i Svjetskog festivala mladeži i studenata iste godine u Berlinu.

Godine 1990. osnovao je Liberalno-demokratsku stranku Rusije (LDPR) čiji je i prvi predsjednik. Svjetskoj javnosti postao je poznat zahvaljujući predsjedničkim izborima u Rusiji 1991. godine kada je osvojio 7.000.000 glasova i dospio na treće mjesto po broju osvojenih glasova. Izgubvši utrku za predsjednika snage usmjerava na parlamentarne izborie 1993. godine kada ulazi u novi ruski parlament, a njegova stranka postaje druga po broju zastupnika. Iako bi se prema imenu stranke dalo naslutiti kako je možda riječ o demokratskoj stranci ustvari je to samo varka. Riječ je o tipičnoj postsocijalističkoj kvazinacionalističkoj stranci koja na naraslom nezadovoljstvu građana prošlim društvenim uređenjem i velikim razočaranjem u novonastalu situaciju u društvu pokušava pridobiti što više glasova i tako doći na vlast. To je vidljivo u ovom citatu iz knjige Vladimira Žirinovskog Posljednji skok na Jug: Maštam da ruski vojnik smoči svoje čizme u toploj vodi Indijskog oceana, te da zauvijek prijeđe na ljetnu odoru. Lagane cipele, lagane hlače, majica s kratkim rukavima s velikim vratnim izrezom i ljetna vojnička kapa. I mali suvremeni ruski automat, koji se proizvodi u Iževskoj tvornici. Ti automati su puno bolji od uzija, da bilo koja satnija ruske vojske može brzo uvesti red u bilo kojem dijelu zemlje. A najbolje bi bilo kada za tim ne bi bilo potrebe. Treba zauvijek smiriti tu regiju. Da na oblama Indijskog oceana i Sredozemlja budu samo odmarališta, logori za mladež, lječilišta, profilaktoriji. Ta ogromna prostranstva treba osvojiti da bi se ljudi imali gdje odmarati. Čitav Jug može postati jednom velikom zonom lječilišta, odmarališta za industrijski Sjever i ljude svih nacionalnosti. Svih. Jedinstveno gospodarstvo, jedinstveni zakonski i politički prostor omogućio bi povoljnije uvjete za razvoj svih vrsta obrta, za kulturu, obrazovanje, život, razvoj obiteljskih odnosa upravo na onoj razini kakvu svi žele. Na tome se neće zaustaviti jer ako treba biće mirotvorac, ako zatreba prijetit će nuklearnim napadima, biće antisemit ali i veliki prijatelj Židova, reći će da su muslimani niža rasa ali će za nekolicinu muslimana iz svoje stranke reći da su mu najbolji prijatelji, biće za veliku Hrvatsku, ali i za Srbiju do Rijeke, kako je izjavio na mitingu u Beogradu.